Moje alkemijsko putovanje


Marijana Radić

Dok pišem ove riječi, prisjećam se vremena kada nisam ni slutila koliko se život može promijeniti – brzo, duboko i trajno. Kada nisam znala da promjena ne mora biti naporna, teška i iscrpljujuća. Da ne mora biti borba.

Danas znam da može.

Može biti laka. Može biti mekša. Može biti čak i zaigrana.

I ne samo da sada živim s tom spoznajom – nego kroz svoj rad pomažem i ljudima poput tebe da je osjete. Da dišu slobodnije. Da uživaju u sebi. Da kreiraju svoj život iznutra prema van.

Ali prije nego što  ti ispričam kako – vratimo se malo unatrag.

Borba kao jedini način – ili ipak ne?

Odmalena sam bila osjetljiva. Više nego drugi oko mene. Upijala sam emocije, energije, svjetove koji se nisu vidjeli. I umjesto da to doživim kao dar, osjećala sam se ranjivo.

Kako se zaštititi? Kako biti jača?

Odgovor sam tražila u borilačkim vještinama. I pronašla ninjutsu.

Na šok mojih roditelja (koji su se potajno nadali da ću ubrzo odustati), trenirala sam s predanošću – modrice, udarci i umor nisu bili prepreka. Naprotiv, u njima sam pronalazila snagu volje.

Ali volja, koliko god moćna, iscrpljuje.

I zato me potraga nastavila voditi dalje. Shiatsu terapija me naučila slušati tijelo. Vinyasa joga me naučila kako teći s dahom. Kundalini joga mi je pokazala kako podići unutarnju energiju. Terapija glasom je dodala dimenziju vibracije koja može doprijeti svugdje.

I sve je to bilo dio mene. A opet – nešto je nedostajalo.

Tražila sam način da sve to povežem. Da sve te spoznaje sjednu na svoje mjesto.

I onda…

Što je jače – volja ili mašta?

Ponekad u životu dođe trenutak kada jedno pitanje promijeni sve.

Meni ga je postavio moj mentor hipnoze (hvala ti, Josipe, na bezuvjetnoj podršci).

„Što je jače – volja ili mašta?“

Kao da se svjetlo upalilo.

Sve tehnike, discipline, metode koje sam prošla – dobile su novi smisao.

Shvatila sam da se ne radi o jačanju volje, forsiranju promjene, iscrpljivanju do granica izdržljivosti.

Radi se o tome da umu damo sliku – ali ne bilo kakvu sliku.

Slika mora imati boju, pokret, vibraciju. Mora se osjetiti u tijelu. Kada zatvoriš oči i vidiš sebe kako ostvaruješ ono što želiš – možeš li to osjetiti? Miris, zvuk, toplinu u tijelu?

Jer ono što um vidi i osjeća – tijelo prati.

Ono što podsvijest prihvati – postaje realnost.

Hipnoza je postala ključ koji je sve povezao. Odjednom, proces transformacije nije bio težak. Nije bio mukotrpan. Bio je prirodan. Bio je lak.

Hipnoza kao povratak sebi

Kao što sam i ja tražila način da se oslobodim nesvjesnih ograničenja, obrazaca koji su me sputavali i misli koje su me nesvjesno vodile u istom smjeru, tako i ti možda osjećaš da postoji nešto više. Nešto što ti izmiče, ali te uporno doziva.

Hipnoza je postala moj ključ – ona poveznica koja je sve dotadašnje spoznaje stopila u jedno, pretvarajući ih iz teorije u iskustvo. I tada sam znala: ovo je put koji želim podijeliti.

Ne zato što sam odlučila da će to biti moj poziv.

Već zato što kada jednom spoznaš kako je biti slobodan, ne možeš to zadržati samo za sebe.

Danas kroz hipnoterapiju i hipnocoaching pomažem ljudima poput tebe da oslobode potencijale koji su oduvijek bili u njima.

Da se riješe nesvjesnih blokada.
Da se prestanu vrtjeti u začaranim krugovima.
Da odbace teret prošlosti i konačno dišu punim plućima.

Sve ono zaboravljeno, sve ono što si mislio/la da si izgubio/la – cijelo vrijeme je tu. Čeka da ga prepoznaš. Da ga oslobodiš.

Ako si već došao/la do ovog dijela priče, možda si spreman/na za svoje putovanje…?

Dobrodošao/la.

Neka ono bude lako, poletno i radosno. Iz trenutka u trenutak.

...Cijelo vrijeme je tu…i čeka da ga prepoznaš...da ga oslobodiš.

Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Ut elit tellus, luctus nec ullamcorper mattis, pulvinar dapibus leo.