Zamislite da ste u šumi, okruženi drvećem čije se krošnje nježno njišu na vjetru. Svako stablo, svaki list, svaki cvijet u toj šumi je u konstantnom pokretu, u stalnoj promjeni. Drveće raste, lišće opada, cvjetovi cvjetaju, neodoljivo zamirišu… i uvenu. Šuma i njeni stanovnici se mijenjanju izmjenom godišnjih doba. A vi uživate u toj dinamici, osjećate kako sve vrvi životom.
I dok tako šetate šumom koja vrvi životom, vaše tijelo i um su u svom kretanju…u promjeni. Misli se utišavaju, osmjeh se pojavljuje. Vaš unutarnji osjećaj se mijenja…drugačije dišete. Nekako lakše i poletnije se krećete. Možda vam dolazi neka inspiracija, neka nova misao koju do sada niste pomislili. I možda baš ta misao potpuno promjeni vaš životni smjer.
Promjena je prirodni proces, neizbježan i potreban za opstanak. No, kada nam postane očito da nešto trebamo promijeniti u svom životu, često se suočavamo sa strahom. Zašto je to tako?
Kao hipnoterapeut, često susrećem klijente koji izražavaju strah od promjene. Izjave poput “Ne želim se mijenjati, što mi fali?” ili “Nemam potrebe za promjenom” su uobičajene.
Ono što se krije iza tih riječi je strah od gubitka nečega poznatog, ma koliko to poznato bilo neugodno. Nepoznato nas plaši jer ne znamo što možemo očekivati. Osjećamo da gubimo kontrolu. Bojimo se da ćemo izgubiti dio sebe.
Možda osjećamo da je promjena uperena protiv nas, da nam govori da nešto nije u redu sa nama (jer nešto treba mijenjati). No ona samo znači da je vrijeme za rast, napredak. Ono staro je poslužilo nečemu…vrijeme je za nešto novo.
Možda se upravo, čitajući ovo, prisjećate svojih, malo većih promjena u životu. I onog osjećaja straha, anksioznosti, nelagode, osjećaja koji je govorio – kako ću to, nisam spremna / spreman, mogu li ja to…i onda, u jednom trenutku vrtlog promjene vas je toliko zahvatio da ste zaboravili na taj strah / nelagodu. Kada se umirio, nastalo je zatišje, a vi se prisjećate kako prije te promjene niste ni slutili kuda će vas odvesti, na koje načine transformirati. I da će vas dovesti upravo tamo gdje i treba – još bliže sebi. Osjećate ogromnu zahvalnost za to gdje ste sada, i možda vam dolazi misao – da mi je barem netko tada rekao da nema potrebe za tim strahom, da sam se barem mogao / mogla više opustiti…prepustiti.
Kako bi bilo kada bismo se kroz promjene mogli kretati sa lakoćom, opušteniji i prepušteniji? Kada bismo se znatiželjno upustili u nju, jedva čekajući da otkrijemo neki dio sebe za koji nismo ni znali da postoji? Neke nove mogućnosti, potencijale…nove prilike. Prilike za rast, za bolje upoznavanje sebe… za oslobađanje od okova prošlosti, trauma i uvjerenja koja više ne služe.
Uz takav pristup, proces promjene postaje nevjerojatna igra. Onu u kojoj uvijek dobivamo.
Hipnoterapijski pristup može pružiti veliku podršku na tom putu, otvarajući vrata novim mogućnostima na puno lakši, jednostavniji način.